Kolumna u FORUM-u ND "Vijesti"
Ovih dana
mase su zabrinuto lamentirale nad izgovorenom metaforom poslanika liberala,
Popovića. Kako je on kazao, mi (u Crnoj Gori) bi najčešće da se tucamo ali ako
nekako može da nam ne ulazi, a ako ne, onda opet lamentiramo nad teškom sudbinom
i produkovanom apstinencijskom krizom. Ova metafora doista jeste sublimirala, u
nekoliko sekundi, kompletnu crnogorsku društveno-političku zbilju protekle
dvije decenije sve do tenutka kada je ova čuvena fraza izgovorena, a bojim se,
tako će biti i nakon nje.
Crnogorcima
se tada, u sličnom ekcesu mnogo težih posljedica, dešavao narod, koji je nakon
toga oplakan, dešavala se vlast koja je zatim izlelekana, dešavalo se i to da
nas NATO avijacija 1999. zaobišla u svojim vojnim intervencijama, ali smo mi,
kao pravi puritanci i moralni čistunci zakukali, a kako to da nas ne
bombarduju, čak pokušavjući da „operemo ukaljani obraz“ gađajući avione u valterovskom
stilu, dugim devetkama. Takvi smo mi Crnogorci i danas u nekim, manje povjesnim
i presudnim, događajima i temama.