Intervju, Ammar Borančić, LP za Udruženje paraplegičara PG

Poštovani prijatelji.

Pred vama je razgovor sa gospodinom Ammarom Borančićem portparolom Liberalne partije Crne Gore. Tema razgovora je “Politika kao javna đelatnost i osobe sa invaliditetom“. Ovaj razgovor je nastavak dobre saradnje koje ima Udruženje paraplegičara Podgorica, sa Liberalnom Partijom Crne Gore.

Miranovic, Borancic

Udruženje paraplegičara Podgorice je osnovano 20. 02. 2002 godine i broji više od 250 registrovanih clanova. Članstvo čine osobe sa povredama kičme, oboljeli od đečije paralize, lica sa amputiranim ekstremitetima, kao i druga lica sa srodnim dijagnozama.

Misija Udruženja je: Ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom predviđenih međunarodnim standardima kroz poboljšanje izuzetno teškog socijal-ekonomskog statusa, izmjene i dopune pravne regulative i integracija u društvene tokove.

Cilj Udruženja paraplegičara Podgorica je podizanje svijesti javnosti o pravima, potrebama i mogućnostima osoba sa invaliditetom kao i poboljšanje ekonomsko socijalnih uslova života osoba sa invaliditetom kako na opštinskom tako i na državnom nivou.

Razgovor vodio član Upravnog odbora Udruženja paraplegičara Podgorica, Nebojša Miranović.

Zahvaljujući razumijevanju gospodina Ammara Borančića kao i rukovodstva Liberalne partije Crne Gore ovaj razgovor je postavljen na sajtu i facebook profilu Liberalne partije Crne Gore.

• Kada se pomenu osobe sa invaliditetom, kakavu asocijaciju imate?

Već duže godina bavim se temom građanskih i ljudskih prava različitih grupacija pa i osoba sa invaliditetom. Nažalost, moja prva asocijacija jeste na sve prepreke sa kojima se osobe sa invaliditetom svakodnevno susrijeću. One su na svakom koraku, svakom putu, semaforu, tržnici, ulazu i izlazu.

• Recite mi, da li ste i u kojoj mjeri kao građanin, do sada bili u kontaktu sa osobama sa invaliditetom?

Imao sam priliku da, kroz nekoliko društvenih akcija, upoznam više osoba sa invaliditetom. Sticajem okolnosti, nikada nijesam imao priliku da se detaljnije upoznam sa njihovom svakodnevnicom.

• U kojoj mjeri su unutar stranackih organa Liberalne partije Crne Gore prisutna lica sa invaliditetom?

Funkcioneri Liberalne partije su ljudi koji pripadaju različitim društvenim slojevima i ličnim opređeljenjima. Naravno da su u organima naše partije angažovane i osobe sa invaliditetom.

• Da li je Liberalnoj partiji Crne Gore, bliska mogucnost da javno angazuje svog clana sa invaliditetom, sadasnjeg ili buduceg, kao I da ga ukljuci u javni politicki zivot?

Liberalna partija prepoznata je kao stranka koja se otvoreno i bez alternative zalaže za slobodnog pojedinca i jednake polazne mogućnosti svakog građanina bez obzira na bilo koje svojstvo ili opređeljenje. U tom smislu, svjesni smo da se za svoje pravo najbolje može boriti oni ljudi koji i jesu ugroženi, tako da je javni angažman osoba sa invaliditetom i više nego dobrodošao u LPCG.

• Kakav je odnos LPCG i nevladinih organizacija koje zastupaju interese osoba sa invaliditetom?

Od svog osnivanja mi imamo korektnu saradnju sa NVO sektorom. Tokom ove godine, LP je aktivno sarađivala sa NVO koje se bave pravima osoba sa invaliditetom po pitanju zakonskih izmjena koje bi tim ljudima olakšale svakodneno funkcionisanje. Poslanik LP Andrija Popović u Skupštini se izborio za usvajanje takvih zakona ili amandmana.

• Kako dozivljavate cinjenicu da zgrada Skupštine Crne Gore nije adaptirana za potrebe osoba sa invaliditetom i ko snosi odgovornost za ovaj propust odnosno ne postovanje zakonskih normi koje obavezuju da drzavne institucije kao i svi objekti u javnoj upotrebi moraju biti pristupacni osobama sa invaliditetom?

Činjenica da najviše predstavničko tijelo koje donosi odluke u ime svi crnogorskih građana/ki nije jednako dopstuno svakom od nas, poražavjuća je. Mislim da je odgovornost na svima nama koji svih ovih godina nijesmo primjećivali takve propuste, ali i tehničke službe Skupštine CG koja mora sanirati taj problem.

• Kako vidite dosadašnji proces socijalne i poslovne integracije osoba sa invaliditetom u redovne društvene tokove?

Nijesam uvjeren da je takav proces imao kvalitetan rezultat u praksi. Postoje pozitivni primjeri, no, mnogo je više ignorisanja i diskriminacije pri zapošljavanju.

• Kako ocjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori i u skladu s tim perspective ekonomske integracije osoba sa invaliditetom u nasoj državi?

Posljedice globalne ekonomske krize ali i privredne krize države u tranziciji osjećaju svi slojevi stanovništva. Zasigurno da se te posljedice još snažni odražavaju na osobe sa invalidtetom koje svakako naizlaze na brojne prepreke u tom smislu.

• U kojoj mjeri, možete posredstvom medija dobiti informaciju o integracijama osoba sa invaliditetom kao I o njihovim radnim mogucnostima?

U medijima nije dovoljno adekvatnog sadržaja koji bi građanstvo koje nema puno dodira sa osobama sa invalidtetom moglo da edukuje i informiše o svakodnevnici, problemima i mogućnostima osoba sa invaliditetom.

• Kako, ocjenjujete pristupacnost Podgorice, odnosno njene gradske sredine za osobe sa fizičkim invaliditetom?

Nadležni za kreiranje urbanističkih planova nemarno pristupaju toj problematici bez suštinske brige za osobe sa invaliditetom. Čak i najnovije rekonstrukcije podgoričkih urbanih sredina pokazale su, nažalost, takvu pravilnost.

• Kako, ocjenjujete pristupacnost Bara, odnosno njegove gradske sredine za osobe sa fizičkim invaliditetom?

Kao građanin Bara uvjeren sam da je moj grad jedan od najuređenijih u smislu pristupačnosti gradske sredine osobama sa invaliditetom.

• U kojoj mjeri je zgrada Skupštine Opštine Bar pristupacna potrebama osoba sa invaliditetom?

Zgrada Skupštine i Opštine Bar potpuno je nepristupačna osobama sa invaliditetom. U krajnjem, takav problem može biti i prepreka tim ljudima da se aktivno uključe u društveni život i kreiranje politika svoje zajednice.

• Da li su, po vasem misljenju, građani Podgorice pa i Crne Gore, generalno, spremni da private i postuju javni, građanski pa i politicki angazman osoba sa invaliditetom?

Vjerujem da građani Crne Gore nemaju problem sa prihvatanjem javnog angazmana osoba sa invaliditetom. No, smatram da je glavni problem vecine građana neinformisanost o svakodevnici i potrebama tih ljudi. Edukacija u tom smislu može pomoci da prihvatanje osoba sa invaliditetom u javnom zivotu bude potpuno.

• Da li vam je prihvatljiva mogucnost da dio vaseg slobodnog vremena izdvoite za volontiranje u organizacijama koje se bave zastitom lica sa fizickim invaliditetom?

Apsolutno. Građanski aktivizam i volonterizam već dugo su dio moje svakodnevnice. Lično sam vrlo zainteresovan da saznam više o problemima i potrebama osoba sa invaliditetom. Smatram to i svojom profesionalnom i građanskom obavezom kao osoba koja se bavi javnim i politickim đelatnostima. Isto tako, vjerujem da moju spremnost dijele i članovi Mladih Liberala Crne Gore kao i LPCG.