Mladi iz Bijelog Polja, kao i prethodnog dana
mladi iz Bara, su naglasili da je najveći problem nedostatak kvalitetnog rada
sa njihovom generacijom u Crnoj Gori. Smatraju da je nedovoljno razvijen sistem
podrške mladim ljudima koji počinju da eksperimentišu sa psihoaktivnim
supstancama u sve ranijem uzrastu, da su postojeći servisi veoma malo
prilagođeni mladima, te da je nivo stigme i diskriminacije mladih ljudi koji
traže pomoć izuzetno visok, što direktno utiče na opadanje broja onih koji se
obraćaju institucijama sistema, odnosno na povećanje broja mladih koji imaju
problem sa zloupotrebom psihoaktivnih supstanci.
Monstatovi podaci o popisu stanovništva iz 2011.
godine pokazuju da u Crnoj Gori živi 145 126 osoba mlađih od 18 godina, što
čini 23,4% ukupnog broja stanovnika, dok je 34,3% ukupnog broja stanovnika
mlađe od 25 godina, odnosno skoro polovina (48,7%) stanovništva Crne Gore je
mlađa od 35 godina.
Prema posljednjim međunarodnim ESPAD
istraživanjima koje je u Crnoj Gori 2008. i 2011. godine sproveo Institut za
javno zdravlje primjetan je blagi, ali kontinuirani porast upotrebe
psihoaktivnih supstanci među srednjoškolcima. Dok je po rezultatima iz 2008.
godine ukupno 5% učenika koristilo psihoaktivne supstance, u 2011. godini je
taj procenat porastao na 7%. Najčešće korišćene supstance među srednjoškolcima
su inhalanti, sedativi/trankvilizeri i marihuana. Upotreba kanabisa je porasla
sa 3% u istraživanju iz 2008. godine na 5% u istraživanju iz 2011. godine, isto
kao i sedative, dok je inhalante u 2011. godini koristilo 6% u odnosu na 3% u
2008.
Sa druge strane, NVO Juventas je tokom maja 2015.
godine sproveo ispitivanje među aktivnim korisnicima droga, na uzorku od 100
osoba mlađih od 30 godina, koje koriste servise zdravstvene i socijalne zaštite
ove nevladine organizacije u Podgorici. Zabrinjavajući podaci pokazuju da 84%
ispitanika prvi put probalo psihoatkivne supstance u periodu dok su bili mlađi
od 18 godina, a čak 44% njih u uzrastu mlađem od 15 godina starosti. 81%
ispitanika injektira PAS (uzima droge preko igle i šprica), dok je 63% njih
počelo na ovaj način uzimati PAS dok su bili mlađi od 20 godina, čak 32% dok su bili maloljetnici, odnosno 3% dok su
bili mlađi od 15 godina.
Učesnici ispitivanja tvrde da su se u 59%
slučajeva obratili institucijama za pomoć i liječenje, da je 11% njih to
uradilo dok su još bili maloljetni, ali se samo 55% ukupnog broja i
liječilo. Navode da su u 47% slučajeva
imali podršku porodice tokom liječenja, ali i da im je u 30% slučajeva
nedostajala potrebna podrška psihologa tokom liječenja, kod 47% slučajeva
podrška psihijatra, dok je u 33% slučajeva izostala psihološka podrška porodici
zavisnika tokom liječenja.
Dok je 65% ispitanika osjetilo stigmu i
diskriminaciju u institucijama zdravstvene (92,3% onih koji su se tako
izjasnili) i socijalne (7,7%) zaštite, čak 95% ukupnog broja ispitanika smatra
je potrebno inovirati postojeće programme liječenja i podrške korisnicima
droga, a 83% misli da postojeći programi nijesu ni najmanje prilagođeni mladim
osobama.
Prikazani podaci oslikavaju nedostatak adekvatne
podrške mladima koji koriste droge, kao i njihovim porodicama. Ostaje nam da se
zapitamo: Koliko je nas koji u porodici ili među prijateljima nema nekoga ko
koristi psihoaktivne supstance? Koliko je naših poznanika kojima je potrebna
podrška i pomoć? Da li znamo na koje institucije sistema treba da ih uputimo?
Da li smo sigurni da će maloljentik koji koristi heroin dobiti adekvatnu
podršku?
Odgovore na ova pitanja treba da da doslijedna
implementacija strateških dokumenata u oblasti droge za koju Crna Gora u
kontinuitetu ne izdvaja budžetska sredstva.
Mladima i djeci koja koriste droge je potrebna
podrška, ne kažnjavanje, kako bi i oni i njihove porodice izašli iz problema
zavisnosti.
Tijana Žegura, direktorka programa smanjenja štete NVO
Juventas
Ammar Borančić, predsjednik Mladih Liberala Crne Gore
Нема коментара:
Постави коментар